Pretnja u poklonu s crvenom mašnom

Nakon što je na portalu Koalicija za transparentnost juga Srbije (KTJS) objavljen intervju sa Slobodanom Šukićem, zaposlenim u JP "Novi dom" u Vranju – u kome on na uvid javnosti iznosi čitav set informacija koje je okarakterisao kao "protivzakonite", ali i detalje o postupanju rukovodstva preduzeća prema njemu, pritom, kako je rekao, "ugrožavajući njegovo, ali i zdravlje ostalih članova kolektiva", pre svega (ne)poštovanjem epidemioloških mera u doba pandemije – direktor narečenog javnog preduzeća Goran Petrović dopisom se obratio redakciji portala KTJS, želeći da bude objavljen njegov demanti na ovaj tekst.

Portal KTJS je objavio dopis direktora "Novog doma", ali uz napomenu da je to čin dobre volje redakcije, a ne profesionalna ni moralna obaveza, premda dokument koji je gospodin Petrović uputio na dve imejl-adrese – našeg portala, kao i novinara Dušana Pešića – po odredbama Zakona o javnom informisanju i medijima ("Sl. glasnik RS", br. 83/2014, 58/2015 i 12/2016 - autentično tumačenje), na koji se gospodin Petrović poziva, nije demanti, kako on u dopisu tvrdi (vidi okvir).

 

Redakcija portala KTJS ovim putem želi da gospodinu Petroviću, "kao čitaocu, ali ne i kao stručnjaku za novinarstvo", objasni zbog čega dokument, na kome je štambilj firme i njegov potpis a koji je prosledio redakciji, nije demanti (link: http://ktjs.rs/teme/transparentnost/115-odgovor-gorana-petrovica-direktora-jp-novi-dom-na-tekst-slobodan-sukic-radnik-novog-doma-direktor-mi-je-ugrozio-zdravlje).
Pođimo, najpre, od etimološkog porekla pojma: u "Leksikonu stranih reči i izraza" iz 1980, autora Milana Vujaklije, piše da je "demanti" reč preuzeta iz francuskog jezika, a prevodi se kao "opovrgavanje, odricanje, poricanje, ispravljanje neke neistine ili netačnosti". Gospodin Petrović, međutim, ni u jednom delu svog dopisa ništa od onoga što je Slobodan Šukić izgovorio a novinar preneo u autorskom tekstu (link: http://ktjs.rs/teme/transparentnost/114-slobodan-sukic-radnik-novog-doma-direktor-mi-je-ugrozio-zdravlje), nije opovrgnuo, porekao, niti ukazao da je bilo šta od izrečenog neistina, odnosno laž.
Gospodin Petrović ništa konkretno i precizno ne demantuje, već komentariše, omalovažava i vređa novinara Pešića i medijsku kuću u kojoj je zaposlen. Primera radi, on u dopisu ne kaže "nije tačna tvrdnja da sam zaključao sredstva za dezinfekciju i zaštitu zaposlenih, alkohol i maske", niti, pak, "netačno je da sam bespravno raspoređivao zaposlene, kako tvrdi vaš sagovornik". Direktor "Novog doma", dakle, nije napisao ništa slično ovome, čime bi doveo u pitanje istinitost informacija koje je Šukić izneo.
 
 DOPIS NIJE DEMANTI, NE MORA SE OBJAVITI
 
Direktor JP "Novi dom" Goran Petrović niti osporava istinitost informacija koje je javnosti dao na uvid radnik preduzeća Slobodan Šukić, niti dematuje bilo šta – već samo iznosi mišljenje, komentariše i vređa, pokušavajući da diskredituje novinara Dušana Pešića i redakciju portala KTJS, koristeći pritom preteći ton.
 
Stoga njegov odgovor nije demanti, samim tim portal KTJS nije bio u obavezi da ga objavi.
 
Po slovu Zakona o javnom informisanju i medijima ("Sl. glasnik RS", br. 83/2014, 58/2015 i 12/2016 - autentično tumačenje) – na koji se direktor JP "Novi dom" poziva pri odgovoru novinaru portala KTJS, kao reakcija na intervju objavljen na ovom portalu –  a shodno članu 98, navodi se da se odgovor ne mora objaviti ako "...odgovor ne sadrži tvrdnju o činjenicama, već mišljenje", niti "ako se odgovorom ne osporava istinitost, potpunost ili tačnost prenosa informacija...".
 
"VIŠE NIKADA, ALI NIKADA…"
Gospodin Petrović dalje navodi da su se portal KTJS i novinar Pešić, autor kobnog intervjua, "osmelili da ispisuju nove stranice besčašća ne samo vranjskog novinarstva".
Redakcija portala KTJS, sa druge strane, smatra da čovek koji je promenio toliki broj političkih partija – cinici bi upotrebili termin "preletanje iz stranke u stranku", mi nećemo – svesno se i promišljeno priklanjajući svakoj od vladajućih garnitura, odnosno onima koje su politički moćne u datom trenutku, nema kredibilitet i integritet da govori o nečijem poštenju, beščašću, pa i etičkom kodeksu bilo koje vrste.
Pritom je tu promenu političkih opcija – cinici bi upotrebili termin "preletanje iz stranke u stranku", mi nećemo – izvodio sa takvom nonšalantnošću i elegancijom da mu mnogi, veruje se, nisu čak ni zamerili. Kao da mu je to urođena sposobnost. Gospodin Petrović je za, okvirno, dve decenije dugo političko delovanje promenio četiri stranke: SPS, G17 plus, DS i SNS, "vođen ne ideologijom, već opsesijom da bude direktor po svaku cenu", kako je primetio i svojevremeno zabeležio Slavomir Kostić, novinar iz Vranja. Kolega Kostić je pisao o liku i delu Gorana Petrovića, u tekstu pod nazivom "Direktor u horoskopu", objavljenom u nedeljniku "Vranjske", 20. aprila 2017. A da li je članstvo u četiri političke partije mnogo ili malo za života, procenite sami, kako je mera za količinu i vreme subjektivna kategorija.
Ono što redakcija portala KTJS želi da podvuče, jeste da navode o beščašću, koje je na račun našeg portala izrekao gospodin Petrović, zasigurno nećemo smatrati relevantnim. Pre svega jer smo mišljenja da takve reči – koje se mogu podvesti pod popularan izraz "targetiranje" – ne priliče rukovodiocu javnog preduzeća; pored već pomenute, gotovo kameleonske, sposobnosti promene političkih ideologija, samim tim i životnih stavova i vrednosti – za koju bi cinici upotrebili termin "preletanje iz stranke u stranku", mi nećemo.
Gospodin Petrović nastavlja sa agresivnim pristupom, želeći da novinaru Pešiću i urednici portala KTJS, kako kaže, "održi mali čas novinarstva u samo tri tačke".
Ono što se da primetiti jeste da svaka od pomenute "tri tačke" počinje latentnom pretnjom. Jer, ako rečenicu započnete sa "VIŠE NIKADA, ALI NIKADA…", pritom koristeći sva velika slova, kao da vičete (i/ili pretite), ono što strana kojoj se obraćate može da pomisli i oseti je upravo to – pretnja, vika i verbalni napad, samo sve to lepo upakovano u poklon s crvenom mašnom i (ne)vešto prikriveno. Pretnja bi svima bila prva asocijacija i razlog za brigu.
Redakcija portala KTJS ovim putem želi da gospodinu Petroviću, "kao čitaocu, ali ne i kao stručnjaku za novinarstvo", objasni da se pisanje velikim slovima u obraćanju bilo kog tipa smatra neprijatnim, nepristojnim, agresivnim i pretećim jezikom koji se, između ostalog, koristi i u svrhu zastrašivanja. Pored, recimo, namere da se nešto naglasi, a mislimo da to ovde nije slučaj.
Budući da gospodin Petrović viče na novinara u dopisu čiji je potpisnik, može se reći da time potvrđuje neke od tvrdnji gospodina Šukića iz intervjua, a u kontekstu "bahatog" obraćanja direktora Petrovića podređenima u firmi na čijem je čelu, kako je Šukić objasnio.
Redakcija portala KTJS – pored opravdanog razloga za dilemu u interpretaciji značenja Petrovićevih reči "VIŠE NIKADA, ALI NIKADA…", i šta je njima želeo da poruči novinaru Pešiću – ovim putem želi da direktoru "Novog doma", "kao čitaocu, ali ne i kao stručnjaku za novinarstvo", objasni da tekst "Slobodan Šukić, radnik 'Novog doma': Direktor mi je ugrozio zdravlje", koji je predmet njegovog reagovanja, nije članak, već intervju.
 
"MORANJE"
S tim u vezi, novinar Pešić nije bio u obavezi – preciznije: nije ni trebalo – da u tekstu  ima i "izjavu druge strane": niti da zove direktora Petrovića, niti nekog od njegovih pretpostavljenih rukovodilaca, na šta se poziva direktor vranjskog javnog preduzeća. Dakle, intervju je informativan novinarski žanr u kome postoji samo jedan sagovornik. Osim u slučaju kolektivnog intervjua, koji je izuzetno retka pojava.
Redakcija portala KTJS ovim putem želi da gospodinu Petroviću, "kao čitaocu, ali ne i kao stručnjaku za novinarstvo", detaljnije približi svoje shvatanje teme o kojoj Petrović, rekli bismo, ne zna dovoljno, uzimajući kao eklatantan primer – iako je takvih primera bezbroj – tekst objavljen u nedeljniku NIN, 20. juna 2019, tačnije broju 3573.
U pitanju je intervju Rodoljuba Milovića, nekadašnjeg načelnika Uprave kriminalističke policije (UKP), koji u tekstu "Politizacija policije vodi u njenu kriminalizaciju" govori o sprezi kriminala i policije, o njihovoj saradnji suprotnoj zakonu, pritom povezujući "neka lica sa nekim prostorima, neka lica s nekim predmetima i neka lica s drugim licima koja su bila umešana u takva dela", kako je pesnički slikovito, nekom prilikom, objasnio Nebojša Stefanović, tadašnji ministar unutrašnjih poslova a sada odbrane.
Milović u ovom razgovoru objavljenom u NIN-u – autora Vuka Z. Cvijića i Stevana Dojčinovića – spominje ministra zdravlja Zlatibora Lončara, predsednika Aleksandra Vučića, bivšu državnu sekretarku u Ministarstvu unutrašnjih poslova Dijanu Hrkalović, predsednika SRS Vojislava Šešelja, Šarićevu kriminalnu grupu, kao I druge ljude.
Da poentiramo: bivši načelnik UKP je u razgovoru spomenuo veliki broj ljudi, u ovom slučaju najviše državne funkcionere (neki su u međuvremenu postali "bivši", poput Dijane Hrkalović), ali nikoga od tih ljudi koje je Rodoljub Milović pomenuo, novinari Cvijić i Dojčinović nisu posle toga "morali da zovu" kako bi "čitaoci u tekstu imali stav i druge strane". Vratimo li se na lokalne prilike – upravo to je novinaru Pešiću spočitao gospodin Petrović.
Uzimajući u obzir prethodno napisano, mišljenja smo da novinar Pešić ništa nije "morao". Opet, cinici bi rekli da se u životu mora samo umreti i otići u toalet, mi nećemo.
 
ŠAMARANJE
Gospodin Petrović se, potom, u dopisu čudi da je autor intervjua "postupio ovako uličarski rekla-kazala, sem ako nije pobegao sa časa novinarstva kada se o tome predavalo na fakultetu".
Stava smo da nema ničeg "uličarskog" u prenošenju reči sagovornika našeg portala, čoveka koji je samo rekao svoje mišljenje – nešto što se, očito, gospodinu Petroviću nije dopalo jer je, možda, prepoznao neke od tih navoda kao istinite.
Ovom prilikom želimo da se poslužimo definicijom nepoznatog autora, koji intervju karakteriše kao "razgovor radi objavljivanja u medijima i izveštaj o tom razgovoru u kome novinar saznaje novosti značajne za javnost". Nesporno je da je Slobodan Šukić, zaposlen u JP "Novi dom", izrekao novosti i informacije koje su od javnog interesa. Da li su te njegove reči istinite ili ne, time bi – u uređenim državama – trebalo da se bave nadležne instance: policija, sud, tužilaštvo ili ministarstvo.
Opet, redakcija portala KTJS ovim putem želi da gospodinu Petroviću, "kao čitaocu, ali ne i kao stručnjaku za novinarstvo", objasni da nismo morali da "pribavimo zdravstvenu dokumentaciju ili izjavu lekara o stanju noge gospodina Šukića". Ponovićemo – intervju nije klasičan istraživački tekst, nije članak, niti kakav drugi analitički tekst.
Gospodin Petrović, zatim, implicira da novinar Pešić nije pribavio zdravstvenu dokumentaciju, ali se pitamo s kojom sigurnošću on to može da tvrdi. Odnosno, kako zna da mi, tačnije novinar, nismo došli do nekog dokumenta?
Na Petrovićeve reči iz dopisa, da ga je novinar Pešić "olako išamarao", valjda Šukićevim navodima u tekstu, ne želimo da uzvratimo bilo kakvim terminom iz domena "uličarskog" obraćanja, kako je on to okarakterisao. Baš naprotiv, čini nam se da je termin "išamarati" koji je direktor Petrović upotrebio, upravo takav – "uličarski", te potpuno neprimeren rukovodećoj funkciji koju obavlja. Neophodno je i da direktor "Novog doma" razume da ga nije "išamarao" novinar Pešić, već da je Slobodan Šukić, radnik firme, izneo niz primedbi na rad direktora i, kako je rekao, "nepravilnosti i kršenja zakona".
Pored toga što je izrazio sumnju u verodostojnost fotografije koja je potkrepila intervju – na kojoj se vidi u kakvom su stanju noge gospodina Šukića, s obzirom da ima velikih zdravstvenih problema sa proširenim venama – gospodin Petrović, čini se, smatra da samo doktor ili student medicine može fotografisati nečije noge i time ukazati na zdravstveni problem koji je evidentan.
"Isto onako kako me je mladi Pešić olako išamarao, ja isto tako mogu da sumnjam u verodostojnost objavljene fotografije, sem ako Pešić, pored novinarstva, nije završio i medicinu. Ako jeste, ja mu se izvinjavam na uvredi", naveo je Goran Petrović u dopisu.
 
On je, takođe, priznao da je to što je izrekao na račun novinara – uvreda, iako nije imao uvid u podatke koje poteže kao argument.
Na kraju obraćanja redakciji portala KTJS, a pre svega novinaru Dušanu Pešiću, gospodin Petrović je pribegao najprizemnijem obliku verbalnog napada, nepotrebno koristeći obračun s novinarom koji je podigao na viši, lični nivo, spominjanjem počivšeg dede Dušana Pešića, nekada priznatog novinara Miodraga Pešića. Redakcija se pita da li je i ovaj detalj trebalo da znači da gospodin Petrović "zna" ko je Dušan Pešić, pa nismo sigurni da li da i ovo protumačimo kao čin agresije ili pretnje.
 
APEL
Smatramo da je ovakav preteći ton u pisanom obraćanju neprimeren bilo kom predstavniku javnog ili političkog života, kao i da je to udar na novinara Pešića ad hominem.
Redakcija portala KTJS ovim putem želi da gospodinu Petroviću, kao direktoru javnog preduzeća, predloži da bi bilo produktivnije i, za sve zaposlene u njemu, isplativije da, umesto što – prema svedočenju Slobodana Šukića – loše stanje u firmi koristi za lični obračun s novinarom, sedne i porazgovara sa svojim zaposlenima. Treba da sebi postavi pitanje zbog čega je neko od njegovih zaposlenih uopšte javno istupio, izneo određene primedbe i ukazao na nepravilnosti u radu "Novog doma", i da li u tome ima istine, i koliko.
To je ono što bi trebalo da brine gospodina Petrovića, pa, ovim putem, redakcija portala KTJS apeluje da on, kao čovek na odgovornoj funkciji, analizira postojeće stanje, uzme u razmatranje sve faktore, identifikuje probleme u finkcionisanju firme i potencijalno narušene međuljudske odnose. I da postojeće problem, ako ih ima, reši, shodno položaju. Kako je i Slobodan Šukić primetio, niko Gorana Petrovića ne plaća da se "u odelu slika na seminarima", već da rešava probleme.
Da zaključimo: redakcija portala KTJS savetuje direktora JP "Novi dom" da se u komunikaciji sa novinarima i medijima, ali i zaposlenima u firmi, ubuduće ne koristiti pretnjama i uvredama, pri pokušaju da diksredituje sve one koji govore ono što ne prija njegovom uhu. Ovakav javni istup gospodina Petrovića članove redakcije neće zastrašiti, ni pokolebati u daljem radu.
Redakcija portala KTJS obaveštava javnost da se više neće obraćati ovim povodom.
 
Ovaj tekst urađen je uz podršku Olof Palme International Center. Stavovi izneti u ovom tekstu ne moraju nužno odražavati stavove Olof Palme International Center.