Ne sme da bude zaboravljena: Inicijativa da novinarsko priznanje ponese ime Slađane Veljković

Ne sme da bude zaboravljena: Inicijativa da novinarsko priznanje ponese ime Slađane Veljković

Centar za medijsku transparentnost i društvenu odgovornost (CMTDO) iz Vranja doneo je odluku da ustanovi novinarsko priznanje koje će nositi ime Slađane Veljković, novinarke koja je pre sedam godina, 8. jula 2011, umrla posle teže i kraće bolesti, navodi se u saopštenju za javnost ovog udruženja.

U dopisu medijima CMTDO piše da će se od sledeće godine na dan smrti Slađane Veljković dodeljivati priznanje autoru najbolje novinske reportaže, napisane u periodu od 8. jula ove do 8. jula naredne godine.

O propozicijama konkursa i načinu prijavljivanja više informacija biće objavljeno početkom septembra, piše u saopštenju.

Jelena Stojković, predsednica CMTDO i Slađanina prijateljica i koleginica, kaže da je ideja da se svake godine dodeljuju dve nagrade – jedna za najlepšu reportažu o našem gradu, a druga za najbolju reportažu iz Srbije.

"Zamerka nekih kolega je da se nagrada ne dodeljuje na dan nečije smrti, već rođenja. Mi, međutim, smatramo da je dan kad je Slađa umrla idealan da se uruči nagrada, jer će se tad pričati o novinarstvu, okupiće se njene kolege i na taj način će Slađa nastaviti da živi", kaže Stojković za portal Koalicije za transparentnost juga Srbije (KTJS).

Ideja o nagradi koja će nositi ime preminule vranjske novinarke potekla je ranije, od Slađaninih prijatelja i kolega, ali se u prošlosti, kako je objasnila predsednica CMTDO, "za to nisu stekli uslovi".

"U dva navrata je predlagano Gradskom veću, doduše neformalno, ali je predlagano, da se ova nagrada ustanovi kao gradsko priznanje, međutim niko nije imao sluha. Odlučili smo da ne sme da bude zaboravljena", istakla je Stojković.

Svoju novinarsku karijeru Slađana je započela u Vranjskim novinama, gde je bila i dugogodišnja urednica. Poslednje tri godine pisala je za Večernje novosti, u prepoznatljivom stilu izveštavajući o događajima sa juga Srbije, a njene reportaže i takozvane ljudske priče prepričavaju se i danas.

 

Ovaj tekst urađen je uz podršku Olof Palme International Center. Stavovi izneti u ovom tekstu ne moraju nužno odražavati stavove Olof Palme International Center.