Centar za razvoj lokalnih usluga socijalne zaštite iz Vranja ipak će sarađivati na projektu Sigurne kuće sa lokalnom organizacijom


Iako je Ivana Tasić, direktorka Centra za razvoj lokalnih usluga socijalne zaštite (CSZ) u Vranju, predstavnicima Romskog centra za demokratiju (RCD) rekla da, kao zastupnica ove javne ustanove, ni sa jednim udruženjem ili nevladinom organizacijom neće u 2019. konkurisati projektom koji se bavi Sigurnom kućom – budući da je ovo prihvatilište pod pokroviteljstvom Centra – ipak je dogovor sklopila sa lokalnim udruženjem Centar za društvene integracije (CDI).

To potvrđuje Protokol o saradnji, br. 716/02-2-19 od 27. marta 2019, do koga je došao portal Koalicija za transparentnost juga Srbije (KTJS), a kojim je "usaglašeno da su Centar za društvene integracije Vranje i JU Centar za razvoj lokalnih usluga socijalne zaštite Vranje dogovorili saradnju na projektu 'Oaza za žene i decu žrtve porodičnog nasilja'". Njime je CDI aplicirao na Javnom konkursu za finansiranje projekata udruženja i drugih organizacija civilnog društva u oblasti socijalnog stanovanja u 2019. godini.

Za potrebe teksta o Sigurnoj kući, objavljenom na portalu KTJS 10. aprila tekuće godine, novinarka je pitanja poslala na zvaničnu imejl-adresu direktorke CSZ, ali je, umesto da na njih odgovori Ivana Tasić, to učinio Stručni tim CSZ.

Ipak, na konkretno pitanje da li su neke nevladine organizacije ili udruženja, u dogovoru sa Ivanom Tasić uzele učešće u projektu koji se bavi tematikom i problematikom Sigurne kuće – koja, dakle, predstavlja posebnu organizacionu jedinicu CSZ a funkcioniše u izdvojenom objektu u Vranjskoj Banji – usledio je još konkretniji odgovor iz CSZ: "Nijedna nevladina organizacija ili udruženje nema dogovor sa nama u vezi apliciranja na bilo kom projektu".

Ali, kao što smo napomenuli, Protokol o saradnji – inače parafiran od strane Anite Stojanović, predstavnice CDI, i Ivane Tasić ispred CSZ, tačno dve nedelje pre nego što je Stručni tim CSZ odgovorio na pitanja novinarki portala KTJS – "protivureči" direktorki Tasić, ili Stručnom timu, iz čega proističe da ona, ili Stručni tim, nije govorila istinu jer je, više je nego očito – a potpisan dokument to potvrđuje – znala ne samo da li je, nego i s kim je potpisala ugovor.

Da li smo takve odgovore, neistinite, dobili zbog potencijalnih političkih pritisaka pojedinih struktura u vranjskom odboru Srpske napredne stranke (SNS) na Tasićevu, o čemu je ona sama pisala u SMS prepisci sa rukovodiocima RCD, ili iz nekog drugog razloga, nije poznato.

Tasićeva ranije za KTJS odgovara i da "nema informaciju da li je i koja nevladina organizacija ili udruženje apliciralo na bilo kom projektu" o Sigurnoj kući, odgovarajući na pitanje o partneru Centra, te ponovila da Centar "nije aplicirao ni na jednom projektu".

Podsetimo, RCD je već sarađivao sa Ministarstvom građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture i bavio se aktuelnom temom, kako je prošle godine realizovao projekat koji se tiče Sigurne kuće – pod nazivom "Bezbedno utočište za žene žrtve porodičnog nasilja" – u okviru Javnog konkursa za (su)finansiranje projekata udruženja i drugih organizacija civilnog društva u oblasti socijalnog stanovanja u 2018. godini. RCD je za to dobio Potvrdu o uspešnosti realizacije projekta koju je potpisala potpredsednica Vlade i ministarka Zorana Mihajlović.

Predsednica Upravnog odbora RCD Ivana Stošić rekla je da ništa nije ukazivalo na takav epilog, da "direktorka CSZ neće ispoštovati dogovor", upravo znajući da je prošle godine projekat sa Sigurnom kućom RCD "uspešno sproveo".

Stošićeva je objasnila da je 2018, u samom objektu na skrivenoj lokaciji u Vranjskoj Banji razgovarala sa predstavnicima resornog ministarstva, čemu je prisustvovala i direktorka CSZ Ivana Tasić; bilo je reči o neophodnosti krečenja unutrašnjosti kuće i montiranja ogradnih panela koji bi bili postavljeni dužinom cele ograde oko objekta .

"Direktorka Tasić se složila da ćemo u 2019. konkurisati projektima koji se bave tim problemom, te je RCD ove godine, kao i ostale organizacije koje su uspešno sprovele projekat prethodne 2018, dobio mejl ministarstva u kome je navedeno da je ovogodišnji konkurs otvoren i da možemo da apliciramo", rekla je Stošić za portal KTJS.

Taj konkurs Stošićeva je, na zahtev direktorke CSZ, elektronskom poštom prosledila Ivani Tasić, pri čemu su razgovarale o tome da li prethodni dogovor o instalaciji panela oko Sigurne kuće – i dalje važi.

"Ona mi je decidno rekla da će poslati momke da premere dužinu ograde oko kuće kako bismo utvrdili koliko nam je panela neophodno, što je važno i zbog konkstrukcije budžeta za projekat. Sve ovo se događa u drugoj polovini marta ove godine", istakla je Stošićeva.

Direktorka Centra se, objašnjava Ivana Stošić, nakon toga "nije javljala", dok su u RCD, oslanjajući se na prethodni dogovor sa Tasićevom, pisali i "maltene završili" projekat.

"Novinarka portala KTJS aprila meseca je razgovarala sa Tasićevom koja je rekla da nikad nije sarađivala ni sa jednom organizacijom. To je čista laž zato što je samo RCD tri projekta sproveo sa Sigurnom kućom, odnosno prihvatilištem, pa samim tim je u projekat bio uključen i CSZ", objasnila je Stošić.

Izvršni direktor RCD Dragoljub Stevanović pisao je projekat, a da bi ga završio bila mu je potrebna kvadratura i cena panela, objasnila je Stošićeva.

"Direktorka Tasić je onda pozvala Dragoljuba i u telefosnkom razgovoru rekla da ima zabranu da aplicira sa nama, sa RCD, dok meni ništa nije odgovorila niti rekla", dodala je Stošić.

Stevanović je Tasićevu onda "eksplicitno pitao" da li će CSZ da konkuriše i sarađuje sa nekom drugom organizacijom ili udruženjem.

"Direktorka CSZ mi je rekla da nema nameru da aplicira ni sa kim, već da će jednostavno da propusti konkurs jer 'neće da trpi pritisak'. Nakon tih reči o potencijalnim pritiscima koji se na nju vrše, nikad više nije pozvala niti mene, niti Ivanu Stošić", rekao je Stevanović.

Stošićeva navodi da postoji još jedan problem koji se tiče prihvatilišta u Vranjskoj Banji, jer, prema njenim saznanjima i informacijama kojima raspolaže, Sigurna kuća "ne radi od januara 2019", jer "nema upotrebnu dozvolu", kao i da se "samo jedna žena nalazi u prihvatilištu", te da je iz Sigurne kuće dobila obrazloženje da se njima "ne isplati da u kući bude samo jedna osoba".

"To je zapravo najveći problem, da li ministarstvo uopšte zna da li Sigurna kuća nesmetano radi ili ne, što, sa druge strane, ne mora da ih spreči da nekome daju projekat. Uvek aplikant može da kaže: 'Treba nam to i to, da to i to sprovedemo da bi Sigurna kuća funkcionisala'. Kao što je nama prošle godine ministarstvo reklo da im je neophodan protivpožarni sistem i hidrantska mreža da bi dobili upotrebnu dozvolu, jer imaju sve ostalo što im je neophodno da bi dobili licencu za ovaj objekat", rekao je Stevanović.

Iz RCD poručuju da nemaju informaciju da li je ova ustanova socijalne zaštite za žene i decu žrtve porodičnog nasilja, jedina tog profila u Pčinjskom okrugu, dobila upotrebnu dozvolu i da li je aplicirala i dobila licencu, jer ih "Ivana Tasić o tome nikad nije obavestila".

Portal KTJS pokušaće da u najskorijem periodu dobije odgovore na pitanja koja su pokrenuta, pre svega o licenci i upotrebnoj dozvoli za Sigurnu kuću, ali i o sklopljenom partnerstvu organizacije CDI i CSZ iz Vranja; iako je direktorka ove javne ustanove poricala bilo kakvu saradnju sa bilo kojom organizacijom.

Pokušaćemo da dobijemo odgovore bez obzira na to što je prilikom prethodnog intervjua za koji je zamoljena Ivana Tasić, kao direktorka ustanove pod čijim je patronatom objekat u Vranjskoj Banji, nije odgovarala ona već Stručni tim CSZ.

 

Ovaj tekst urađen je uz podršku Olof Palme International Center. Stavovi izneti u ovom tekstu ne moraju nužno odražavati stavove Olof Palme International Center.