Pet zapisa za zelenu ekološku čitanku: Ni traga od kućnog praga

Udvarajući se Briselu i zelenim finansijskim fondovima, preskočili smo mnoge životne lekcije koje se uče u porodici. Jednostavno smo zaboravili da iz porodice vodi pravi i jedini put prema zaštiti životne sredine, ekologiji i zdravom načinu života.

 

Dok čekamo ukrcavanje u voz za Brisel, mi se odavno bavimo ekološkim deponijama, klimatskim promenama, reciklažom otpada, obnovljivim izvorima energije.

Matematičkim jezikom rečeno, mi time pokazujemo da nismo ovladali osnovnim operacijama – sabiranjem, oduzimanjem, množenjem i deljenjem, a Brisel nam je zadao domaće zadatke sa jednačinama, stepenovanjem, integralima, logaritmima.

Ovakvo razmišljanje se temelji na pet reporterskih zapisa iz novinarske beležnice, koje ću potkrepiti fotografijama i sećanjima.

 

 

EKO ZAPIS 1:

 

Pre pet-šest godina, jedan vranjski novinar u kolumni je zabeležio:

 

"Ispred prodavnice novina, u centru Vranja, dobrostojeća gospođa u levoj ruci nosi novine koje je kupila, a desnom, posle par koraka, baci na ulicu dva-tri papirića koji su joj smetali u torbi.

 

Druga gospođa brže-bolje sustiže onu prvo i ljubazno je "obavesti":

 

"Gospođo, izvinite, ispalo vam je nešto iz torbe", reče i pokaza papiriće na ulici.

 

"O, neee, bacila sam ih da mi ne smetaju u torbi", reče ova i mirno nastavi kroz pešačku zonu.

 

Ovo je knjiški primer nebrige za životnu sredinu i laboratorijski društveni uzorak stanja svesti srpskog društva.

 

 

EKO ZAPIS 2:

 

Beležim zanimljivo kazivanje Predraga Jankovića iz sela Davidovac.

 

"Pogledajte ovu fotografiju", kaže Janković, "to je nadvožnjak na auto-putu, a ova kaljuga dole od otpadne vode i kanalizacije je put kojim deca idu do škole, a meštani do autobuske stanice. Pre izgradnje auto-puta ovde je bio normalan prolaz. Ovim činom država i njeni partneri su nas vratili u vreme pirotskih opanaka".

 

 

EKO ZAPIS 3:

 

Ovu priču nam donosi kolega Jeton Ismaili iz Bujanovca.

 

On je davno fotografisao jedan kontejner u centru grada, pored zgrade Policijske stanice i Sportske hale "Mladost".

 

"Pogledajte ovo čudo? Ova fotografija je ogledalo građana i službi u Ulici Branka Radičevića, ali i predstavnika lokalne vlasti. Kako je u blizini i Osnovna škola 'Branko Radičević', nije isključeno da je ovo jedna od pokaznih vežbi za osnovce', ironično je tada zapisao kolega.

 

 

EKO ZAPIS 4:

 

Ponovo jedna priča iz Davidovca, iz dvorišta Ljiljane Stošić koja je dve godine vodila bitku sa rukovodstvom Mesne zajednice, ali i lokalnim moćnicima.

 

"Vidite, mojim dvorištem prolazi trasa lokalne kanalizacije Vrtogoš – Davidovac – reka Morava, koju su sami meštani trapavo projektovali i sagradili. Nizvodno, već tri ili četiri puta, cevi se zapuše, pa ova šahta 'proradi' punom parom. Ljudi, to je strašno! U mojoj kući je nemoguće živeti od smrada", pita se Ljiljana.

 

 

EKO ZAPIS 5:

 

Ovaj poslednji zapis zabeležio je Saša Belić iz Vranja i potkrepio ga fotografijom koja nikoga ne može da ostavi ravnodušnim.

 

"Reka Garvanica izvire ispod Čemernika a iskonski je čista, jer na njenim obalama nema ni jedna jedina kuća. No, pre dve godine, mafijaši u sprezi sa državom ovaj biser zdravlja smestiše u cevi, a u mahali Dukat ispod Mačkatice sagradiše malu hidroelektranu. Pre toga ljudi-vandali su pored reke, u dužini od tri kilometra, posekli svako drvo čime su napravili zločin neviđenih razmera", svedoči Saša.

 

Ovi primeri nam govore da put do zaštite životne sredine i zdravog načina života vodi iz porodice. Oni koji su na tom putu zaobišli rodni prag, obične su štetočine nad čijom savešću treba uvesti prinudnu upravu.

 

 

Ovaj tekst urađen je uz podršku Olof Palme International Center. Stavovi izneti u ovom tekstu ne moraju nužno odražavati stavove Olof Palme International Center.